subota, 10.05.2008.

FOTO TINO ( 5 ) - Šibenik

...moje sjecanje na ŠIBENIK seze u najranije djetinjstvo,i duze nego pamtim,prije nego je otisao raditi drugi puta vani,ovog puta u švicarku,otac je je imao jednu srednje velicine građevinsku tvrtku,koja je radila diljem hrvatske a i sire,razne objekte : crkve,zgrade,restorane,vile i vikendice, do obiteljskih kuca svih velicina i oblika..najvise i najduze zadrzali su se upravo na šibenskom podrucju,vodicama,primostenu,okolici zadra i benkovca,mnogo je kuca u vodicama,mnogo vila koje su i danas tamo a djelo su njegove firme i njegovih ljudi..tako je to bilo do mojih desetak godina zivota,pa smo ja i sestra,cesto,a obavezno svakih skolskih praznika,odlazili za sibenik,moje prvo sjecanje za more vezano je upravo za to vrijeme i za taj najstariji grad na jadranu,istina sjecanja su uglavnom kao kroz maglu,posebno kad govorimo o prvim godinama,znam da smo jedno vrijeme zivjeli nedaleko spomenika u vodicama,ulica desno od spomenika..zatim nikad nebih mogao zaboraviti a sve kad bih i htio jutra,cim bih ujutro otvorio oci pogled na predivno tada mi se cinilo posebno tamno plavo more,predivna kuca na samoj obali,iako se sjecanje poigrava malo sa mnom,toga se sjecam,ne sjecam se tocno gdje ali znam da je bilo u primostenu,sjecam se svake sitnice i onog brodica za napuhavanje dosta velikog za moje godine ( sest godina ) kad su me cure na vodickoj plazi prepunoj jezeva odgurale za mene tada daleko od obale,plakao sam kao ljuta godina,danima sam se plasio ponovo uci u more,treba li reci da bas i vise nisam obozavao tu plazu,i danas me trnci,ali sjeta prođe kad prođem tim djelom nase obale..malo kasnije i šubicevca,to su doista bila vremena,covjek dugo pamti najranije djetinjstvo,osobito ako ima srece da je bilo ispunjeno srecom,i da je bilo prekrasno..da moze se reci imao sam lijepo djetinjstvo,dok je prvi dio bio vezan za sibenik i dalmaciju,drugi dio nadovezao se na svicarsku..drugim rijecima,zavolio sam taj grad,gotovo jednako kao i zagreb,ako ne i vise..no sve te godine,svi ti trenuci,ni izbliza nisu ucinili od mene ono sto sam ja danas i sto danas osjecam za taj grad, kao dvije price desetak i nesto godina kasnije ...

kako pjeva rođeni sibencanin ( nije moj tip muzike,ali je lijepo ) mate miso kovač:



...a ŠIBENIK je doista ilijep grad...




...petar kresimir u ispred parka na poljani,prema dolcu i rivi..



...na rivi...





















...poviše vesla....



..nocni club bass,za kojeg me vezu posebno neugodne uspomene,vise price, no ipak neugodne..



...prelijepa šibenska katedrala...











...kiša iznad grada...
















...poljana-park na poljani...























...djetinjstvo ne traje vjecno i kad je ono zavrsilo,rijeđe sam dolazio dolje,ali ipak bi dolazili,ono sto doista mene toliko je emocionalno vezalo za taj grad bila je kao i uvijek ljubav,uostalom ne kaze se badava tamo gdje je srce tu ti je doma..bila je kasna zima 2005.godine mislim veljaca i to sam pocetak dugog mjeseca,IVANA ( zvao bih je MALIŠA ) se zvala,ne nije moja danasnja cura,moja danasnja ivana mnogo je drugacija a u svemu bolja osoba od te ivane od prije tri i nesto godina,no kad se zaljubis ne gledas mane nego zapravo volis koliko volis i te mane osobe u koju si zaljubljen..kako ja nisam stalno dolje bio,nasa veza svodila se na mobitel,ili povremene dolaske mene u sibenik ili nje za zagreb,bila je onaj autohtni predstavnik dalmacije,u njenom glasu nesto je podsjecalo na dalmaciju kakva je iz oliverovih pjesama,no jedno je glas,drugo je tijelo a sasvim trece srce..tih sedam mjeseci sa jedne strane bilo mi je i nesto najljepse u zivotu ali i nesto najgore sto covjek moze dozivjeti u cijelom jednom vijeku a ne za tako malo godina..no jedno je sigurno,ona je bla prva od tri osobe koju sam volio onako kako se kaze- jednom voli u zivotu,a ja sam eto volio tri puta,koliki sam sretnik,mozes si misliti..ivana iz okolice šibenika,kako je burno usla u moj zivot,tako je iz njega i otisla,jedne kolovoske veceri..jedne godine..no sigurno ostala je ljubav prema gradu,prema dijalektu..to je ostalo...

...brodarica ili rezaliste...














..samo rezaliste osim po plazi poznato je da se tamo osobito nocu okupljaju zaljubljeni bilo u automobilima ili jednostavno uz plazu motorima,biciklima,provode ponekad i cijele noci..jer se dolazi tik do mora cak i kolima..

...šibenik opcenito...

































...šibenska luka i ja...



...kod prijatelja...




...kod tvrđave...



...na terasi...



...ulica grgura ninskog...



...sibenski djecji festival..




...šibenski most-u prolazu...




...no bez obzira na sve ivani iz okolice sibenika mogu zahvaliti bilo doslovno ili sarkasticno,sto sam godinu dana kasnije upoznao djevojku,eksplozivnu kao bure baruta,u to vrieme jos uvijek veoma dobru osobu,barem se tako cinilo,ali sve izgleda lijepo i to uvijek na prvi pogled a onda sllijedi razocarenje..PETRA..rekao bih iz samog centra grada,vise manje,nije bitno...negdje pocetkom travnja,zvucni datum ( za neke ) 10.travnja..nisam tada mislio da bi to moglo prerasti u nesto toliko snazno barem sa moje strane,moram iskreno reci nikada prije i nikada poslija ja nisam vidio,ja nisam upoznao nekog tko je toliko odan jednom bendu,jednoj glazbenoj grupi kao sto je to u to vrijeme bila petra prema coloniji,kad smo otisli na koncert colonije u vodice,tesko je bilo ne zamjetiti gotovo opsjednutu srecu njenom ponasanju u njenom pogledu,u njenim ocima,i to se meni strasno svijjelo,moram biti iskren i vise nego sto bih zelio..bilo je to nekako romanticno,a opet cudno i u tome vjerovatno lezi i dio istine kako sam je mogao zavoljeti a toliko smo bili po karakteru slicni,kad se zna da se suprotnosti privlace a ne obnuto..kad bih ovdje pricao sto smo sve prosli skupa,nebi stalo ni tri bloga a kamoli posta,dovoljno je reci-od pakla i natrag..ona je bla cura koju sam najteze prebolio,nikad se od toga u potpunosti nisam oporavio,a oporavili se covjek od ljubavi uopce,vjerovatno nikad,SVE sto ljudska ruka,sve sto covjek moze napraviti ucinio sam da bi se pomirili,odnosno da bi ostali prijatelji,ucinio i nadljudski napor,nije islo,ma sto god bio pokusao,nije islo..nema dvojbe za mnogo toga i ja sam kriv,to uopce nema nikakve dvojbe..no u jednom sam siguran volio sam je bar pet puta vise nego ona mene..to nije bilo dovoljno..nesporazum,moja greska,i zasicenost sa njene strane prekinuli su nesto sto je samo naizgled obecavalo..nekoliko dana prije prekida,rekla mi je -nadam se da cemo se jednog dana opet sresti-danas mislim,danas znam,sibenik je mali,ali ne toliko mali..nazalost,velik je i preveliki...

...indigo - mj najdrazi sibenski kafic...












..galante-kafic-pokraj obrtnicke na poljani..




...crnica kod bazena...







...kod mangana...










..neki bi se mogli upitati zasto vec sada pisem ovaj post,jos nije ljeto,vise je razloga,poslije dolaze druge teme,idem u bleiburg,veronu,maturalna vecer i najveci razlog je sigurno taj sto se od prvog lipnja vracam u grad kralja kresimira...a drugi bi pak rekli zasto ne prije,a prije..mozda sam trebao prije?..mislim da je ovo najbolje vrijeme,no kad netko pita,zasto toliko fotografija-odgovor je vise nego jasan..

P.S. - neke slike slikane su mobitelom i zato su slabije kvalitete,ispricavam se ali ih nisam imao srca maknuti,neka stoje...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.